Pjesme

zašto mi se jutro
uvijek pruži sporo
i sakrije svoje duge, žute prste
u plahte izgužvane snovima

zašto mi se podne
uvijek žuti glasno
i prikazuje mi dan, uvijek iza ugla
omotan oko dragih mi cesta

zašto mi se noć
uvijek uvlači u kosti
i natjera me u svaku moju misao
uvučen u usnuli ogrtač

Popularni postovi s ovog bloga

kad na dušu legne i posljednja kap samoće a umor stegne me za grlo olovnim stiskom znam da srce može bolje, ali pitanje jel' hoće oglasiti se smijehom ili prodornim vriskom zagledan u točku gdje se spaja prostor i vrijeme u daljini takvoj da skrivena me zove kroz onaj mutni pogled usađuje mi sjeme i pred mene postavlja izazove nove okrenem se oko sebe al' samo mrak i tišina a u meni nemoć jer ljudi postali su ljudima pljen u pogledu im bijes, zloba i krvava praznina a ja bježati neću jer za bijeg ja sam lijen sumnjaš u mene i to se vidi jasno u očima ti tinja tuga rasplamsana razočaranjem oprosti, ali svoje stavove iznosim poprilično glasno i otrovno se služim prikupljenim znanjem i ja bih posustao jer se previše sa sobom borim i sumnjam u sebe i više nego što pokazujem dušo, za nas je se palim i kao krijes gorim jel' baš sve moram da pokazujem sumnjam u sebe već poprilično dugo i ona poprima svoj poseban život u meni svijeto u svijetlu ne svijetl...

Pročitajte više

prvo ti moram reći uz zvuke ove noći nije mjesec taj koji krije tajnu noćne svile svile koja kroti sjenke kao avet i krije ih u svoja bedra do jutra rana opet će u jutro sjenke kliznut poljem i biti veće od svog početka smanjivat se i rasti i opet će ti noć od svojih sluga tkati ljepljivu paučinu tišine i pijeskom napunit oči ponovo ćeš se pitat uz zvuke nove noći tko je taj koji krije tajnu noćne svile ja ti moram okrivit maštu koja liči slike po mojim kapcima i kad oči žmire maštu krivi, lutko ona stvara slike u noći nespretne i željne jutrom obrisane...

Pročitajte više

razumijem te do se gledamo u mraku i dok spavaš na tvrđavi od lake svile razumijem ti i slobodu kojom grabiš svoje snove ispod perja stišćeš jednom rukom moju kao da pomišljaš da se usudim bježat' drugom tražiš sebi slobodu na krpicama hladne plahte kroz rupice spuštenih roleta neki posebni zvjezdani roj svijetlo mraka ulazi u sobu iscrtava nam mapu razumijem te dok se diramo u snu i dok brundaš poput bumbara u ljetu razumijem i sreću koju skrivaš u rubovima usana otpuhuješ umor svoj kao da se neće više sutra vratit' mumljaš neke teške riječi od kojih raspoznajem ime svoje kroz rupice spuštenih roleta krijesnice u zavodljivom plesu svijetlo mraka ulazi u sobu pokazuje nam put

Pročitajte više