Preskoči na glavni sadržaj
razumijem te do se gledamo u mraku
i dok spavaš na tvrđavi od lake svile
razumijem ti i slobodu kojom grabiš
svoje snove ispod perja

stišćeš jednom rukom moju
kao da pomišljaš da se usudim bježat'
drugom tražiš sebi slobodu
na krpicama hladne plahte

kroz rupice spuštenih roleta
neki posebni zvjezdani roj
svijetlo mraka ulazi u sobu
iscrtava nam mapu

razumijem te dok se diramo u snu
i dok brundaš poput bumbara u ljetu
razumijem i sreću koju skrivaš
u rubovima usana

otpuhuješ umor svoj
kao da se neće više sutra vratit'
mumljaš neke teške riječi
od kojih raspoznajem ime svoje

kroz rupice spuštenih roleta
krijesnice u zavodljivom plesu
svijetlo mraka ulazi u sobu
pokazuje nam put

Popularni postovi s ovog bloga

kad na dušu legne i posljednja kap samoće a umor stegne me za grlo olovnim stiskom znam da srce može bolje, ali pitanje jel' hoće oglasiti se smijehom ili prodornim vriskom zagledan u točku gdje se spaja prostor i vrijeme u daljini takvoj da skrivena me zove kroz onaj mutni pogled usađuje mi sjeme i pred mene postavlja izazove nove okrenem se oko sebe al' samo mrak i tišina a u meni nemoć jer ljudi postali su ljudima pljen u pogledu im bijes, zloba i krvava praznina a ja bježati neću jer za bijeg ja sam lijen sumnjaš u mene i to se vidi jasno u očima ti tinja tuga rasplamsana razočaranjem oprosti, ali svoje stavove iznosim poprilično glasno i otrovno se služim prikupljenim znanjem i ja bih posustao jer se previše sa sobom borim i sumnjam u sebe i više nego što pokazujem dušo, za nas je se palim i kao krijes gorim jel' baš sve moram da pokazujem sumnjam u sebe već poprilično dugo i ona poprima svoj poseban život u meni svijeto u svijetlu ne svijetl...
istina ima lošu naviku u svađi iscuri kroz rubove stisnutih usnama u tišini onog što ti nisam rekao i nikad ne bi zamisli i skrije samu sebe u galmi bezličnog  istina ima lošu naviku iscuri kroz prste kao pijesak kule koju gradim ali ostane kao teg koji na potiljku leži i neda mi spati i svijetli kroz vjeđe iscrtavajući slike koje trebale se desit' istina ima lošu naviku zatekne me uvijek nespremnog u startu i kopa po kostima, ruje i probada a ja se trudim, da je ignoriram i nevidim