Preskoči na glavni sadržaj
na kraju dana uvijek posadi
most koji vodi do snova
kako bi vidio zvijezde dom gradi
ali ti ga gradi bez krova

istini se nasmij u lice
jer tko je ona da ti krade mir
ne lete samo ptice
nije samo za zvijezde stvoren svemir

puzanje ti ne treba za let
jer tko je do ptice došao preko puža
nemoj biti i ti prosječan cvijet
ako već ne možeš biti ruža

ne vjeruj onim koji ti zamjeraju na letu
sloboda u njima ne zvoni glasno
hodaj, leti - ma radi što hoćeš na ovome svijetu
jer na kraju sve će ti ipak biti jasno

Popularni postovi s ovog bloga

kad na dušu legne i posljednja kap samoće a umor stegne me za grlo olovnim stiskom znam da srce može bolje, ali pitanje jel' hoće oglasiti se smijehom ili prodornim vriskom zagledan u točku gdje se spaja prostor i vrijeme u daljini takvoj da skrivena me zove kroz onaj mutni pogled usađuje mi sjeme i pred mene postavlja izazove nove okrenem se oko sebe al' samo mrak i tišina a u meni nemoć jer ljudi postali su ljudima pljen u pogledu im bijes, zloba i krvava praznina a ja bježati neću jer za bijeg ja sam lijen sumnjaš u mene i to se vidi jasno u očima ti tinja tuga rasplamsana razočaranjem oprosti, ali svoje stavove iznosim poprilično glasno i otrovno se služim prikupljenim znanjem i ja bih posustao jer se previše sa sobom borim i sumnjam u sebe i više nego što pokazujem dušo, za nas je se palim i kao krijes gorim jel' baš sve moram da pokazujem sumnjam u sebe već poprilično dugo i ona poprima svoj poseban život u meni svijeto u svijetlu ne svijetl...
ne želim postat' pisac koji šara svoje sjene po svemu što mu na pamet padne koji gleda svoj život kroz leću duge proze il' kroz neki ritam uspavane pjesme ne želim niti biti neprirodni glumac  koji glumi svoje želje kao da su najčistije na svijetu koji smišlja svoje dijalog s nekim u praznini il' isprazno bulji on zamišljeno u pod ne želim, nit' ću postat slikar koji slika samo  svoje boje po svemu što mu oko uhvati u kist koji reda sjene skupa sa svijetlom oko sebe il' izbjegava u sebi crni mrak želi ja biti čovjek koji piše što mu ruka kaže po svemu što oko može, a ne mora da vidi koji zadirkuje život vrhom svojeg nosa il' kaže zbogom kad mu je stvarno dosta