Pjesme

mrzim svaki svoj otisak u tebi
a vidim ga na daleko kako svijetli
i pulsira poput umiruće zvijezde
i peče i boli

mrzim svoju riječ u ustima tvojim
koja vrača se dvostrukom brzinom
koja udara poput malja
i lomi i melje

mrzim pogled moj skriven u tvojim očima
koji prodire duboko i otkriva te
samog u sobi punoj ljudi
i smrzava i otaplja

i mrzim što si tu poprimila obrise moje
i mrzim što ponavljaš frustracije moje
i mrzim i to što ti iste stvari mrziš kao i ja

uhvačen u svoje klupko, zapetljano duboko u tebi

ne znam što više mrzim svoj početak ili tragičan kraj s tobom

Popularni postovi s ovog bloga

kad na dušu legne i posljednja kap samoće a umor stegne me za grlo olovnim stiskom znam da srce može bolje, ali pitanje jel' hoće oglasiti se smijehom ili prodornim vriskom zagledan u točku gdje se spaja prostor i vrijeme u daljini takvoj da skrivena me zove kroz onaj mutni pogled usađuje mi sjeme i pred mene postavlja izazove nove okrenem se oko sebe al' samo mrak i tišina a u meni nemoć jer ljudi postali su ljudima pljen u pogledu im bijes, zloba i krvava praznina a ja bježati neću jer za bijeg ja sam lijen sumnjaš u mene i to se vidi jasno u očima ti tinja tuga rasplamsana razočaranjem oprosti, ali svoje stavove iznosim poprilično glasno i otrovno se služim prikupljenim znanjem i ja bih posustao jer se previše sa sobom borim i sumnjam u sebe i više nego što pokazujem dušo, za nas je se palim i kao krijes gorim jel' baš sve moram da pokazujem sumnjam u sebe već poprilično dugo i ona poprima svoj poseban život u meni svijeto u svijetlu ne svijetl...

Pročitajte više

na kraju dana uvijek posadi most koji vodi do snova kako bi vidio zvijezde dom gradi ali ti ga gradi bez krova istini se nasmij u lice jer tko je ona da ti krade mir ne lete samo ptice nije samo za zvijezde stvoren svemir puzanje ti ne treba za let jer tko je do ptice došao preko puža nemoj biti i ti prosječan cvijet ako već ne možeš biti ruža ne vjeruj onim koji ti zamjeraju na letu sloboda u njima ne zvoni glasno hodaj, leti - ma radi što hoćeš na ovome svijetu jer na kraju sve će ti ipak biti jasno

Pročitajte više

ne želim postat' pisac koji šara svoje sjene po svemu što mu na pamet padne koji gleda svoj život kroz leću duge proze il' kroz neki ritam uspavane pjesme ne želim niti biti neprirodni glumac koji glumi svoje želje kao da su najčistije na svijetu koji smišlja svoje dijalog s nekim u praznini il' isprazno bulji on zamišljeno u pod ne želim, nit' ću postat slikar koji slika samo svoje boje po svemu što mu oko uhvati u kist koji reda sjene skupa sa svijetlom oko sebe il' izbjegava u sebi crni mrak želi ja biti čovjek koji piše što mu ruka kaže po svemu što oko može, a ne mora da vidi koji zadirkuje život vrhom svojeg nosa il' kaže zbogom kad mu je stvarno dosta

Pročitajte više