Pjesme

spuštaš se na vjeđe

svojim mekim prahom

osmjehom zaigrana

sve te viđam rjeđe

ostavljaš me s dahom

u prstima zapetljana

više rijetko prozboriš

dvije-tri riječi kratke

dok čekaš sa mnom san

kako uopće dozvoliš

da tajne naše slatke

s uspavankom izađu van

i trudim se svom silom

da šutim glasno

da me ne kriviš

ne dodiruješ me krilom

tebi je sve jasno

ti se s time miriš

al' reći ću ti jasno

uz dah tvoj sneni

ne mogu da odolim

udahnu ću glasno

privući te k meni

i reći da te volim

Popularni postovi s ovog bloga

kad na dušu legne i posljednja kap samoće a umor stegne me za grlo olovnim stiskom znam da srce može bolje, ali pitanje jel' hoće oglasiti se smijehom ili prodornim vriskom zagledan u točku gdje se spaja prostor i vrijeme u daljini takvoj da skrivena me zove kroz onaj mutni pogled usađuje mi sjeme i pred mene postavlja izazove nove okrenem se oko sebe al' samo mrak i tišina a u meni nemoć jer ljudi postali su ljudima pljen u pogledu im bijes, zloba i krvava praznina a ja bježati neću jer za bijeg ja sam lijen sumnjaš u mene i to se vidi jasno u očima ti tinja tuga rasplamsana razočaranjem oprosti, ali svoje stavove iznosim poprilično glasno i otrovno se služim prikupljenim znanjem i ja bih posustao jer se previše sa sobom borim i sumnjam u sebe i više nego što pokazujem dušo, za nas je se palim i kao krijes gorim jel' baš sve moram da pokazujem sumnjam u sebe već poprilično dugo i ona poprima svoj poseban život u meni svijeto u svijetlu ne svijetl...

Pročitajte više

na kraju dana uvijek posadi most koji vodi do snova kako bi vidio zvijezde dom gradi ali ti ga gradi bez krova istini se nasmij u lice jer tko je ona da ti krade mir ne lete samo ptice nije samo za zvijezde stvoren svemir puzanje ti ne treba za let jer tko je do ptice došao preko puža nemoj biti i ti prosječan cvijet ako već ne možeš biti ruža ne vjeruj onim koji ti zamjeraju na letu sloboda u njima ne zvoni glasno hodaj, leti - ma radi što hoćeš na ovome svijetu jer na kraju sve će ti ipak biti jasno

Pročitajte više

ne želim postat' pisac koji šara svoje sjene po svemu što mu na pamet padne koji gleda svoj život kroz leću duge proze il' kroz neki ritam uspavane pjesme ne želim niti biti neprirodni glumac koji glumi svoje želje kao da su najčistije na svijetu koji smišlja svoje dijalog s nekim u praznini il' isprazno bulji on zamišljeno u pod ne želim, nit' ću postat slikar koji slika samo svoje boje po svemu što mu oko uhvati u kist koji reda sjene skupa sa svijetlom oko sebe il' izbjegava u sebi crni mrak želi ja biti čovjek koji piše što mu ruka kaže po svemu što oko može, a ne mora da vidi koji zadirkuje život vrhom svojeg nosa il' kaže zbogom kad mu je stvarno dosta

Pročitajte više