prvo ti moram reći
uz zvuke ove noći
nije mjesec taj koji krije
tajnu noćne svile

svile koja kroti
sjenke kao avet
i krije ih u svoja bedra
do jutra rana

opet će u jutro
sjenke kliznut poljem
i biti veće od svog početka
smanjivat se i rasti

i opet će ti noć
od svojih sluga tkati
ljepljivu paučinu tišine
i pijeskom napunit oči

ponovo ćeš se pitat
uz zvuke nove noći
tko je taj koji krije
tajnu noćne svile

ja ti moram okrivit
maštu koja liči
slike po mojim kapcima
i kad oči žmire

maštu krivi, lutko
ona stvara slike
u noći nespretne i željne
jutrom obrisane...