Pjesme

jednom ćeš shvatit kako u tebi leži osmjeh kojeg darovao sam nekom a vratio se duplo jednom ćeš vidjet u tebi leži netko iako ne želi sve više sliči meni jednom ćeš i čuti riječi što di dadoh dok na rubu dana pokažem ti san jednom ćeš i ti nekom dati osmjeh naći ćeš ga u nekom jer se vraća duplo Franu i Heleni

i vrijeme sipi neumorno me gleda kroz ušicu pješčanog sata smije mi se i izaziva u rijeci trenutka uspravno se stvorim ljutnjom brišem osmijeh koji iza kuta vreba prožimam se sporo usnulom i hladnom noći gledam se ispod oka dok tišinom si šutnju krojim biram prsten  koji guši svaki udahnuti zrak puštam ruke da se griju a oči da usahnu predajem se lako ovoj tmurnoj zemlji mirisom me mami hladnoćom grli nisam htio poći a ni postat tako pa ne mogu birat čamac s kim odplovih i vrijeme dalje sipi neumorno traži kog će sada kroz ušicu nanišanit u grob

na kraju dana uvijek posadi most koji vodi do snova kako bi vidio zvijezde dom gradi ali ti ga gradi bez krova istini se nasmij u lice jer tko je ona da ti krade mir ne lete samo ptice nije samo za zvijezde stvoren svemir puzanje ti ne treba za let jer tko je do ptice došao preko puža nemoj biti i ti prosječan cvijet ako već ne možeš biti ruža ne vjeruj onim koji ti zamjeraju na letu sloboda u njima ne zvoni glasno hodaj, leti - ma radi što hoćeš na ovome svijetu jer na kraju sve će ti ipak biti jasno