nekad kad vrijeme uspori,
a ja dočepam se samoće
isprazan ću leći
u nju utonuti polako, raširenih ruku
nek' me ona nosi dok joj ne bude dosta
misli ću razbacat
kao konfete ja u vjetar
pusti ću tišinu
da me prožme, izjede iznutra
nek' me skrije od buke što izvana lupa
nakon predugog trenutka
kojim plovio sam sretno
otvoriti ću oči
udahnuti duboko, ciljano u sutra
nek' mi ono vrati nazad moj trenutak
a ja dočepam se samoće
isprazan ću leći
u nju utonuti polako, raširenih ruku
nek' me ona nosi dok joj ne bude dosta
misli ću razbacat
kao konfete ja u vjetar
pusti ću tišinu
da me prožme, izjede iznutra
nek' me skrije od buke što izvana lupa
nakon predugog trenutka
kojim plovio sam sretno
otvoriti ću oči
udahnuti duboko, ciljano u sutra
nek' mi ono vrati nazad moj trenutak