Preskoči na glavni sadržaj
through the void of never ending
there is peace descending
on the morning as paper thin pall


through the leaf of fog frozen
there is light chosen
to show as a path to the fall


and we will follow as we can
through the soft yellow dome
and we will try and try our best
to call this fall our home


but winter will come so swiftly
as we reache for warmth of the sun
this year will soon be over
another in the pale white begone
 

Popularni postovi s ovog bloga

kad na dušu legne i posljednja kap samoće a umor stegne me za grlo olovnim stiskom znam da srce može bolje, ali pitanje jel' hoće oglasiti se smijehom ili prodornim vriskom zagledan u točku gdje se spaja prostor i vrijeme u daljini takvoj da skrivena me zove kroz onaj mutni pogled usađuje mi sjeme i pred mene postavlja izazove nove okrenem se oko sebe al' samo mrak i tišina a u meni nemoć jer ljudi postali su ljudima pljen u pogledu im bijes, zloba i krvava praznina a ja bježati neću jer za bijeg ja sam lijen sumnjaš u mene i to se vidi jasno u očima ti tinja tuga rasplamsana razočaranjem oprosti, ali svoje stavove iznosim poprilično glasno i otrovno se služim prikupljenim znanjem i ja bih posustao jer se previše sa sobom borim i sumnjam u sebe i više nego što pokazujem dušo, za nas je se palim i kao krijes gorim jel' baš sve moram da pokazujem sumnjam u sebe već poprilično dugo i ona poprima svoj poseban život u meni svijeto u svijetlu ne svijetl...
dišeš mi na oči dodiruješ me bedrom ruke su ti snene ne znam hoćeš li moći zaplovit zatvorenim jedrom tim morima mene