Pjesme

tu pored tvoga uha u šalici čaja zaigran hodam po naboranom čelu u kosi zapetljan u mreži tvojeg oka u dahu tromom uhvaćen koprcam se k'o tuga smiraj dana neshvaćen miris zemlje odbojan u ruci još mi tuga stoji poput starog metronoma još samo smrt mi broji zakopan ležim i ne dišem ali još u tebi tinjam glasno smrt ne miriše lijepo al' se zato ljubi strasno u toj priči vrana fali i čamac s kojim bježim dva, tri uplakana lica i ja mrtav, hladan ležim

koprena od ranog mraza spuštena na jutarnjem svjetlu a povrh tvog obraza pelud igra se u vjetru svijetle vlasi trave kao krijesnice u tmini od ovog jutra prave udaljenost u blizini prisjećam se vinom osjećam noć vrelu disanje s tišinom pulsira u tijelu upijam taj sneni mir jutra utisnuta u vene vuče me u spori vir oči širom zatvorene

u ruci držim tvoju sjenu neuhvatljivu  u oku tvoj odraz zove prema meni krenu nestrpljivi koraci tvoje prve zore crtam ti po ruci sreću neuhvatljivu na obraz spuštam lice tvoji koraci na put kreću nestrpljivi nespretni poput mlade ptice zoveš me tajnim imenom koje je tebi znano pališ mi vatru kremenom u grudima zakopano Franu

u kraičku oka još čuvam tvoju sliku poput trna ona bode poput perja grije me neuhvatljiva poput slobode gleda me i smije se

je li kap citadela jutarnje zrake il' je ona tamnica staklenih zidova je li smijeh tvoj sloboda koju tražim il' litica duboka, oštrih bridova