Pjesme

trgam prstima zrake sunca prašina iscrtava sjene sjećanja u ruci držim sunce, mjesec i zvijezde izgubljen u tvojim poluizgovorenim rječima tvojom toplinom zgrljen Franu

topiš se poput čokolade nasred mog dlana u očima igraju se sjene u tkanju boja jutra gledam te dok spavaš u ostacima ovog dana i pitam se kroz bol u grlu za naša sutra nesiguran u nas kujem svilenu oko tebe mrežu grlim tvoj pogled u želji da me shvatiš tvoja tišina i tvoje odsutne oči oko vrata me stežu ali ti se u pravom trenutku s pogledom meni vratiš govoriš mi šaptom, a krvare mi od riječi uši oči ne vide boje, a srce poželjelo je stati još se utiskuješ rukom mekom na mojoj duši u tišini glasnog bata prolaze nam sati

poskrivečki pišem ti ove stihove tmurne iz uma teško izlaze sami podsjećaju me na valove burne i na strah u ovoj tami skrivam ovo pismo od tebe u ladicu u kojoj krijem i san u njima pokazujem cijeloga sebe ali spuštam ti samo ovaj stih na dlan

razmišljaš li ikad gledajući u jutro o nama topi li se i tebi poput jutarnjih zraka misao o meni jutro mi se uvijek šaptom pruža u tebi a u zaleđenom dašku sunca ostala i misao o nam tkanje jutra kroz nemirne oči se skriva dodiruje sve boje ovog vrta u moru jutra

tvoja hrabrost se skriva u ljubavi prema meni a moja šćućurena u mraku prezira u strahu te poziva…