Preskoči na glavni sadržaj
spuštaš se na vjeđe
svojim mekim prahom
osmjehom zaigrana
sve te viđam rjeđe
ostavljaš me s dahom
u prstima zapetljana

više rijetko prozboriš
dvije-tri riječi kratke
dok čekaš sa mnom san
kako uopće dozvoliš
da tajne naše slatke
s uspavankom izađu van

i trudim se svom silom
da šutim glasno
da me ne kriviš
ne dodiruješ me krilom
tebi je sve jasno
ti se s time miriš

al' reći ću ti jasno
uz dah tvoj sneni
ne mogu da odolim
udahnu ću glasno
privući te k meni
i reći da te volim

Popularni postovi s ovog bloga

kad na dušu legne i posljednja kap samoće a umor stegne me za grlo olovnim stiskom znam da srce može bolje, ali pitanje jel' hoće oglasiti se smijehom ili prodornim vriskom zagledan u točku gdje se spaja prostor i vrijeme u daljini takvoj da skrivena me zove kroz onaj mutni pogled usađuje mi sjeme i pred mene postavlja izazove nove okrenem se oko sebe al' samo mrak i tišina a u meni nemoć jer ljudi postali su ljudima pljen u pogledu im bijes, zloba i krvava praznina a ja bježati neću jer za bijeg ja sam lijen sumnjaš u mene i to se vidi jasno u očima ti tinja tuga rasplamsana razočaranjem oprosti, ali svoje stavove iznosim poprilično glasno i otrovno se služim prikupljenim znanjem i ja bih posustao jer se previše sa sobom borim i sumnjam u sebe i više nego što pokazujem dušo, za nas je se palim i kao krijes gorim jel' baš sve moram da pokazujem sumnjam u sebe već poprilično dugo i ona poprima svoj poseban život u meni svijeto u svijetlu ne svijetl...
svašta mi možeš reći svojim očima čistim iako ne poznaješ riječi s tobom nisam više isti za tobom sam već prošao svuda vidio cicu, vavu i koku junački vičeš, a u ustima ti duda smjšak na usni, a zvjezdica u oku znam ja dobro što slijedi rukom govoriš vodi me uvijek prvi korak vrijedi više od njih stotine Heleni
na kraju dana uvijek posadi most koji vodi do snova kako bi vidio zvijezde dom gradi ali ti ga gradi bez krova istini se nasmij u lice jer tko je ona da ti krade mir ne lete samo ptice nije samo za zvijezde stvoren svemir puzanje ti ne treba za let jer tko je do ptice došao preko puža nemoj biti i ti prosječan cvijet ako već ne možeš biti ruža ne vjeruj onim koji ti zamjeraju na letu sloboda u njima ne zvoni glasno hodaj, leti - ma radi što hoćeš na ovome svijetu jer na kraju sve će ti ipak biti jasno