uglazbljena
dok kiša
polako pada
a vjetar
stvara umorni huk
noć ulazi u
pore grada
i ostavlja
tužni muk
dok cvijeće
ne zamiriše
i dok se
latice ne rasklope
zemlja čeka
svoje kiše
da joj
snjegove rastope
a ja čekam
tebe
kao zemlja kišu
svoju
a ja čekam
tebe
da mi daš
kap tvoju
kao cvijet
na zelenom polju
kao jutarnje
rose kap
daješ mi
sumornu volju
od ljubavi
mi praviš slap
i puštaš me
da kližem
niz tvoja
svilena bedra
a ja ti
poljupce nižem
i ostavljam
ti ih na njedra
i ti daješ
mi sebe
kao rosa na
cvijetu tom
i ti daješ
mi sebe
i odlaziš sa
snom