razumijem te do se gledamo u mraku i dok spavaš na tvrđavi od lake svile razumijem ti i slobodu kojom grabiš svoje snove ispod perja stišćeš jednom rukom moju kao da pomišljaš da se usudim bježat' drugom tražiš sebi slobodu na krpicama hladne plahte kroz rupice spuštenih roleta neki posebni zvjezdani roj svijetlo mraka ulazi u sobu iscrtava nam mapu razumijem te dok se diramo u snu i dok brundaš poput bumbara u ljetu razumijem i sreću koju skrivaš u rubovima usana otpuhuješ umor svoj kao da se neće više sutra vratit' mumljaš neke teške riječi od kojih raspoznajem ime svoje kroz rupice spuštenih roleta krijesnice u zavodljivom plesu svijetlo mraka ulazi u sobu pokazuje nam put
Pjesme Tomislava Ostojića