Pjesme

veliki sam ti ja junak koji zaboravlja naše priče i ne dolazim uvijek na vrijeme veliki sam ti ja doktor koji ne zna ozdraviti bolestan mali nosić veliki sam ti ja majstor koji ne zna popraviti svaki  slomljen   autić koji držiš možda nisam ništa ja to jer ništa od tog ne znam al' tvoj sam otac i baš zato tebi ja sve to tiho priznam Franu

Duboko u mislima zakopan ušuljaš se povrh priče šapćeš smjeh na uho anatomijom nečije analize navučeš svoj potpis kao dobar početak dana akrostihom se sakriješ

dugo je vremena prošlo da bi vrijeme i bilo bitno sada se čini puno a sutra će nam biti sitno ne znam jel' to namjerno ovdje postavljena ova klupa gleda nazad u prošle dane koje smo potrošili skupa nije da smo planirali ovo a ispalo je ipak tako znam nekima je sve to teško a meni s tobom sve je lako znam sutra ćemo opet  na onu klupu sjesti gledat ćemo tada sutra a pogledi će nam se sresti prema dva se portreta naš lik zaljubljeno smije jedan muški tebi sliči a ženski mene krije još će jednom sat otkucat i odnesti naše sate imamo ih još na pretek i ne želim da se vrate jer dugo je vremena prošlo da bi vrijeme i bilo bitno sada se čini puno a sutra će nam biti sitno Anandi