Pjesme

kad pogledam unazad gadi mi se put kojim sam kročio koliko sam riječi prešutio koje sam stavove dopustio na koliko sam mržnje zažmirio kad pogledam unazad gadi mi se lik koji susretnem koliko je laži prešutio koje je boli dopustio na koliko je zla zažmirio kad pogledam unazad gadim se samom sebi ne zbog onog što sam bio niti što postat mog'o već zbog onog što već jesam i što u meni klija eng: when I look back disgusted   at the path I trod how many words I suppressed which  views I let on how much  hatred   I closed my eyes when I look back disgusted   at figure that I meet how many lies he suppressed which pain he let at how much harm he closed his eyes when I look back disgusted  at myself not because of what I've been or I could or should become but because of what I already am and what sprouts within me

iskovani od ugaslih zvijezda snovi mi na oči utihnuto slijeću i nameću riječi usahnule u tami u meni prave tužna gnjezda oči pune suza, a traže sreću na glas šute u ugasloj galami  

amputiran daljinom  u njoj utopljen do pasa  u želji za blizinom  ostajem bez glasa  puštam se da se smijem ruke u čvoru poput lasa  u magli zapetljan se krijem  ostajem bez glasa  demone svoje krijem borim se al' nema mi spasa  tišinom se grijem  ostajem bez glasa  i želim ti priči  a vrijeme sve talasa  i pomalo na tebe sliči  ostajem bez glasa  u paučini mogućnosti tražim tu nit spasa  u nama pljesnivo sjeme prošlosti  grmi i ono bez glasa

u kasnu večer kad i sjena polako kroči a misli se isprepliću, s njima ću da zorim neće mi još jednom san na oči s nesanicom se isponova borim   gura mi pred nos noć slike što grlo stežu od njih s dušom polako gorim noć me još jednom uhvatila u mrežu s nesanicom se isponova borim   šaptom mi para uši baršunastom rukom guši za oprost ja molim   nož mi zabija u leđa prašinom ispunjavam vjeđa s nesanicom se isponova borim