ispod stola gdje se prašina sliježe i samo pijane priče u nju se zapletu moje oči noćas stalno u nju bježe i nikako iz nje da se trijezne raspletu krvare mi kapci od umornih slika sivo sivi snovi grlo mi stežu tišina mi zbori il' je to njena rika i mene noć hvata u svoju ljepljivu mrežu
Pjesme Tomislava Ostojića