dok slažem slova i riječi a u prstima osjećam trnce ja gledam u te padajuće zrnec a vrijeme prolazi i ne prestaje teći u galeriji boja skriva se vrijeme i pokriva sve što je vrijedilo sve boje opralo i izbljedilo za slijedeći trenutak ostavlja sjeme kao ruski vlak sve nas gazi to vrijeme koje štekeče i govori nejasno kroz zube kao kasni mraz sve nas mazi kolo od sreće okreće i ubire nespremne ljude
Pjesme Tomislava Ostojića