na obrazu se tvom sreća skriva na vrhu nosa igraju se zmajevi oka dva - dva duboka jezera a kosa i tjeme ne istraženi krajevi u sebi dio mene skrivaš u stisku tvoje ruke u govoru dio nje se nazire i svakoj tvojoj zloći kad staneš u vodu, kao da ona s tobom skoći ma što te više gledam, kao čudno ogledalo djeluješ jednom rukom mene iscrtavaš, a drugom nju dodiruješ Franu
skrivena u zraku svijetla ljepota kao da šapće ti, il' se smiješi a ti šaraš prstima nevidljive boje u paučini jutarnje magle zrcali se jutro i šapuće ti na uho a ti pjevušiš u sebi glasno svijetlo udara šakama o prostrti stol jer zna kako uspostaviti nemir a ti smišljaš najnovije strasti u zboru trave zapletena tišina proždire ovo jutro usprkos svemu a ti šutiš i smiješ se u isto vrijeme
u ovom proticanju vremena polako nestaju mi sati kazaljke nose miris bremena a vrijeme nikako da se vrati i ližem hrđu sa željeza vrijeme gorke suze uzima i grize grlo poput pelina a hrđa pogled steže i prožima